logo Informacione tehnologije

Početna Računar Hardver Softver IT smjer Osoblje Kontakt Forum

Hardver

Hardver ili računarski hardver jest vidljivi dio računara. Hardver se mnogo rjeđe mijenja nego softver. Iz toga je i proizašao naziv "hardware" jer na engleskom soft znači mehko što se odnosi na lakoću mijenjanja i nadogradnje, dok hard znači tvrdo, i odnosi se na opipljivi "tvrdi" dio računara, koji se rijeđe i teže mijenja.

Mogućnosti računara u najvišoj mjeri zavise od hardvera i njegove kvalitete. Posrednik između hardvera i software je "firmware", poseban softver koji je usko povezan sa hardverom i njegovima specifičnim funkcijama, i dosta teže se mijenja nego obični softver.

Hardverom obično komanduje softver. Kombinacija hardvera i softvera formira koristan računarski sistem.

Vrste računarskih sistema

Lični računar, također poznat kao PC, jedan je od najčešćih tipova računara. Prenosni računar - laptop je vrlo sličan, samo koristi komponente koje su smanjene i koriste manje energije, a samim time imaju i slabije performanse.

Kućište

Kućište računara sadrži većinu komponenti sistema. Omogućava mehaničku podršku i zaštitu za unutrašnje elemente kao što su matična ploča, diskovi i napajanje, te kontroliše i usmjerava protok zraka za hlađenje preko unutrašnjih komponenti.

Entuzijasti mogu ukrasiti kućišta obojenim lampicama, bojom ili drugim sličnim dodacima, što se naziva case modding.

Kućišta dolaze u mnogo različitih veličina i formata (form factor). Danas se najviše koristi ATX format iako se sve više proizvode kućišta malenih veličina (mATX format). Kućišta se prilagođavaju formatu matične ploče, tako da postoje i matične ploče ATX, mATX, Mini-ITX i ostali formati. Također kućište ima podjelu i po veličini, pa tako imamo mini tower, mid-sized tower i full-sized tower kućišta.

Isto tako kućišta dolaze u raznim oblicima tako da imamo desktop ili pizza kućišta koja su položena vodoravno, te tanka kućišta koja su namijenjena za male prostore. Danas se veličina kućišta nastoji svesti na što manje dimenzije, tako da se sve više pojavljuje Mini-ITX standard koji najmanji format od svih navedenih.

Napajanje strujom

Napojna jedinica (PSU) pretvara izmjeničnu struju (AC) u istosmjernu struju niskog napona (DC) za unutrašnje komponente računara. Prijenosni računari su u stanju da rade pomoću ugrađene baterije, obično nekoliko sati.

Napajanje je hardverski dio koji računalu osigurava napon i struju. Napajanje osigurava da svaki dio računala dobije određenu količinu energije koja mu je potrebna, s obzirom da svi dijelovi računala ne troše istu količinu električne energije. Također, jedan od glavnih zadataka napajanje je da pretvori napon gradske mreže, u Hrvatskoj ~220 V u 3,3 V, 5 V i 12 V što je u skladu sa naponskim zahtjevima hardvera u računalu. Ono također ima i osobno hlađenje. Glavna karakteristika je njena snaga. Električna snaga se mjeri u W (vatima) ili matematski rečeno P=U*I (napon pomnožen sa strujom). Najveći potrošači su grafička kartica, hard disk, matična ploča i optički CD/DVD uređaji

Matična ploča

Matična ploča je glavna komponenta računara. To je ploča s integralnim kolima koja povezuje ostale dijelove računara, uključujući CPU, RAM, diskove (CD, DVD, tvrdi disk, SSD ili bilo koje druge), kao i sve periferne uređaje povezane preko portova ili priključaka za proširenje.

Komponente koje se nalaze na matičnoj ploči uključuju:

Procesor (CPU)

CPU (centralna procesorska jedinica) obavlja većinu računanja koji omogućava rad računara, a naziva se i mozak računara koji dobija programske instrukcije iz RAM-a, interpretira ih i obrađuje, a zatim šalje nazad kao rezultat. Obično se hladi hladnjakom i ventilatorom, ili sistemom za hlađenje vodom.

Velika većina modernih procesora u sebi ima i grafički procesor (GPU). Radna brzina CPU-a određuje brzinu izvršavanja uputa, a mjeri se u GHz.

Čipset, koji uključuje Northbridge (sjeverni most), je posrednik između CPU-a i ostalih komponenti sistema, uključujući glavnu memoriju; kao i Southbridge (južni most) koji je povezan sa sjevernim mostom, a podržava pomoćne interfejse i sabirnice; te Super I/O čip, koji podržava serijske portove, praćenje hardvera i upravljanje ventilatorima.

Memorije

RAM (kratica od Random Access Memory - memorija s nasumičnim pristupom) je oblik primarne računalnememorije čijem se sadržaju može izravno pristupiti, za razliku od sekvencijskih memorijskih uređaja kao što su magnetne vrpce, CD i DVD diskovi te tvrdi diskovi, u kojima pristup određenom sadržaju ovisi o položaju čitača.

RAM omogućuje upisivanje i čitanje podataka, za razliku od ROM-a, iz kojeg je podatke moguće samo čitati. U RAM se upisuju aktivni programi, te informacije potrebne za trenutačan rad računala.

ROM (skraćeno od engl. Read-Only Memory – memorija iz koje se podatci mogu samo čitati). Koristi se kao medij za pohranu podataka u računalima. Zbog toga što se na ovakav medij podatci ne mogu (na jednostavan način) zapisivati, njegova upotreba je najčešća kod distribucije firmvera (vrste softvera što je u uskoj vezi s računalnim hardverom, gdje nema potrebe za čestim ažuriranjem).

Današnji poluvodički ROM ima tipičan oblik integriranog kruga, ono što obično zovemo "čip", a razlikujemo ga od ostalih "čipova" često samo po upisanim oznakama.

Grafička kartica

Grafička kartica (poznata i kao video kartica) komponenta je koja obrađuje računarsku grafiku. Snažnije grafičke kartice pogodnije su za zahtjevnije zadatke poput igranja intenzivnih video igara.

Moderne grafičke kartice su opremljene snažnim grafičkim procesorima (GPU) koji svojom snagom obrađivanja podataka i brojem tranzistora gotovo nadmašuju centralne procesore (CPU)) nekog račuarskog sistema. GPU su namjenski procesor i ciklusi u GPU-ima se obično troše na obradi podataka da bi se što realnije prikazivanja neka grafička scena većim brojem poligona i boja u dvije 2D ili tri dimenzije 3D.

Grafička kartica može biti integrirana na matičnoj ploči ili dolazi kao zaseban dio. Povezana je računalom putem sabirnice. Svaka kartica na sebi ima procesor, solidnu količinu memorije važnu za igranje te još neke elemente.

Ulazni uređaj

Uređaji za unos omogućavaju korisniku da unese informacije u sistem ili kontroliše njegov rad. Većina ličnih računara imaju miš i tastaturu, ali laptop računari obično koriste touchpad umjesto miša. Ostali uređaji za unos uključuju web kamere, mikrofone, džojstike i skenere slika.

Ulazni uređaji su:

Izlazni uređaj

Izlazni uređaj je dio hardvera koji prikazuje podatke i rezultate korisniku. Najčešći dijelovi su monitor, printer, zvučnik, projektor i slušalice.. Takvi uređaji mogu uključivati pisač, zvučnik, monitor ili Braille pisač.

Izlazni uređaji su: